Anksioznost - stalna zabrinutost i strah

Anksioznost  - stalna zabrinutost i strah

Podnaslov:

Svakome je poznat osjećaj tjeskobe ili u stručnom medicinskom žargonu anksioznosti. No kod nekih je ljudi ona toliko česta, snažna i bolna da bitno umanjuje kvalitetu života.

Anksioznost se može liječiti. Takozvani antidepresivi ne daju se samo kod depresije, već ti lijekovi jako uspješno lijeće otklanjaju tjeskobu i strahove.

Tjeskoba je česta pojava u našim životima, no može nas mučiti i onda kada nam ne prijeti nikakva realna opasnost, dakle kad nam se "crveni alarm" bespotrebno uključio.

 ŠTO JE ANKSIOZNOST ?

Anksioznost ili tjeskoba (ustrašenost, plašnja) bolno je stanje bespomoćnosti i nezaštićenosti. To je stanje napetosti, zabrinutosti i očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Anksiozna osoba nije svjesna otkuda dolazi to nelagodno stanje i napetost, a poremećaj je vrlo raširen među ljudima.

Tjeskoba se može manifestirati i na tjelesnom planu u obliku glavobolja, rastresenosti, slabog pamćenja, učestalog mokrenja, osjećaja gušenja, lupanja srca, dijareje, tremora ili želućanih tegoba te umora. 

Svatko povremeno iskusi osjećaj tjeskobe. Često se javlja kad smo u stanju stresa, npr, pred ispit, za vrijeme kakvog javnog nastupa ili u nekoj životnoj situaciji u kojoj trebamo donijeti važnu odluku. U takvim situacijama tjeskoba je gotovo prirodna, ona je samo reakcija našeg tijela na potencijalnu stresnu situaciju.

Međutim, ako se tjeskoba počne javljati i onda kada nismo pod stresom, kada smo bez povoda ili razloga napeti, nemirni, zabrinuti, kada smo tjeskobni i plašljivi u svim običnim svakodnevnim situacijama, tada se radi o poremećaju koji se treba i može liječiti. To izgleda kao da se  "alarm za uzbunu" bespotrebno uključio.

KAKO NASTAJU TJESKOBA I STRAH

Taj poremećaj ne podrazumijeva "ludilo", već tegobe na planu osjećaja. Psihički bolesnik, dakle nije "lud" nego ustrašen, tjeskoban, uzrujan, zabrinut, potišten, tužan ili, jednom rječju, duboko nesretan. Osjećaj tjeskobe (kao i svaki drugi osjećaj) nastaje u mozgu. Osjećaji su rezultat električnih i kemijskih procesa koji se odvijaju u mozgu.

Kako se ti procesi odvijaju?

Kada se susretnemo s nekom opasnošću npr. ugledamo zmiju ili pauka, dobijemo visok račun za struju ili neke druge stresne situacije, u tijelu dolazi do burne kemijske reakcije, odnosno stresa. Tada tijelo počinje lučiti stresne horomone, koji djeluju i na moždane centre koji aktiviraju našu probavu ( mučnina, dijareja) krvožilni sustav ( porast tlaka i otkucaja srca) i mišiće, što je odgovor na stresnu situaciju. Ako se taj stres normalno povuće i ponovno uđemo u stanje mira, to se smatra normalnom reakcijom. No ako stres potraje i kada je opasnost prošla, to je alarm za uzbunu.

Kako su stresni hormoni otrovne tvari s pogubnim učinkom ako dulje vrijeme djeluju na organizam, osobe čiji se stresni mehanizam "ne gasi" trpe velika oštećenja na raznim organima, od mozga, preko probavnih organa, do krvožilnog sustava.  Dugotrajna tjeskoba je štetna i zato je treba liječiti.

SVE SE DOGAĐA U MOZGU

Najvažnije kemijske tvari koje djeluju u mozgu zovu se neurotransmiteri ili neuroprijenosnici, jer prenose signale između moždanih stanica - neurona. 

Kada je koncentracija tih tvari normalna, dolazi do pravilnog podražavanja moždanih stanica i aktivacije moždanih centara. Rezultat je osjećaj duševnog mira, zadovoljstva i sreće. Kod zdravog čovjeka taj osjećaj može biti povremeno narušen kad smo pod stresom, ali se ubrzo vraća u normalu. Međutim, osoba s urođenim "defektom" živčanog sustava, kao i zdravorođena osoba koja je pretrpjela jači stres, mogu razviti kronični poremećaj na živčanom sustavu. Ako su pritom zahvaćeni moždani centri zaduženi za raspoloženje te osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, nastaju tjeskoba i depresija.

MOŽE POČETI VEĆ U DJETINJSTVU

Anksioznost se može pojaviti već u ranom djetinjstvu. Takva su djeca povućena, plašljiva, svega se boje i ne ističu se. Zapravo, ovaj se poremećaj može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Uzrok nastanka anksioznosti može biti iz više razloga.

ŠTO JE GLAVNI UZROK ?

Dugotrajna izloženost stresu može oslabiti živčani sustav osobe koja je po prirodi osjetljiva i neotporna na stresne podražaje. Takve u narodu često zovemo osobe slabih živaca. Iz tog razloga od anksioznosti ne oboljevaju svi: ljudi jakih živaca dobro podnose stres, no oni s urođeno slabijom nervnom otpornošću oboljevaju od anksioznost, često i depresije koja ovaj poremećaj prati.

 BITNA JE KEMIJA U MOZGU

Kemijska ravnoteža u mozgu bitan je faktor nastajanja anskioznosti. Najvažnije kemijske tvari koje djeluju u mozgu zovu se neurotransmiteri ili neuroprijenosnici, jer prenose signale između moždanih stanica - neurona.   Česta izloženost stresu utjeće na pad određenih neuroprijenosnika u mozgu. Manjak serotonina ( hormon zadužen za osjećaj sreće, smirenosti, kavalitetnog sna) noradrenalina ( hormon koji nas čini poduzetnima i aktivnima) te dopamina  ( hormon povezan s osjećajem ugode). Smanjen nivo tih hormona u mozgu dovodi do pojave anksioznosti ( i drugih psihičkih poremećaja).

ANTIDEPRESIVI I SEDATIVI

Upravo iz tog razloga, anksioznost se liječi antidepresivima čija je uloga da povećaju nivo moždanih hormona, kako bi se anksiozna osoba ponovno osjećala smireno, bez tjeskobe i strahova. U tu svrhu liječnici psihijatri propisuju antidepresive koji ne djeluju odmah. Ne kao npr. tableta protiv bolova koja će djelovati za pola sata, nego je potrebno i nekoliko tjedana da mozak prihvati nove kemijske promjene.

Antidepresivi djeluju tako da podižu nivo serotonina u mozgu ( hormon koji donosi mir, opuštenost, blagostanje).  Uz njih liječnik često dodaje i sedative koji će umiriti prenadražen nervni sistem. Dobro ih je piti povremeno i u stresnim stanjima, jer svakodnevno konzumiranje sedativa ( Apurin, Xanax itd) često vode u ovisnost pa s njima treba biti na oprezu. U mnogočemu će tjeskobnoj osobi pomoći i psihoterapija, često u sklopu medikamentoznog liječenja.  Antidepresivi djeluju i neuroprotektivno - zaustavljaju daljnje propadanje živčanih stanica i njihovih veza.

POTRAŽITE POMOĆ

Stoga ako ste već dugo vremena anksiozni, udruženo s napadajima panike i socijalnom fobijom, ne oklijevajte i ne mučite se, nego potražite pomoć psihijatra. Nije potrebno da u sebi patitite i da vas ovaj poremećaj ometa u izvršavanju svakodnevnih obaveza. Nije nikakva sramota potražiti stručnu pomoć, osobito kada se uz pomoć lijekova ovi poremećaji uspješno rješavaju.